~5. D I O~
A čep boce na Marina. Ajmee! Bila sam totalno zbunjena... Što ću sad? Pogledala sam u Geu a ona se samo smješkala i šaptala mi da prihvatim... Zagrlio me je oko struka i poljubio... Mmm... Zgodan je, i još se dobro ljubi? Haha savršen za mene^-^. Igrali smo bocu još 5-10 minuta, pa smo krenuli kući. Mahnula sam Marinu, i on je meni... Awii:3. Nisam išla kući, išla sam spavati kod Gee, cijeelu noć smo pričali o njemu... Kad je napokon došlo jutro, Gea je pošla u školu, a ja kući, čekati profu iz matematike. Iako većina učenika mrzi matematiku, meni je baš draga. Sat je brzo prošao. Robi me je pozvao na piće, pa sam se spremila i krenula. Obukla sam ovo (slika dole).
Robi P. O. V.
Pozvao sam Tiu u šetnju, nemogu vjerovati da joj se sviđa onaj Marin... A mene već 14 godina neželi ni pogledati... Moram detaljno saznati što planira i kako će to izvesti... Nemogu dozvoliti da bude s njim dok sam ja tu.
Tia P. O. V.
Šetali smo se Londonom, i Robi je cijelo vrijeme pričao o Marinu...
Robi: I kazes sviđati se onaj Šveđanin?
Ja: Marin? Pa baš je slatki haha:3
R: Meni baš nije nešto... (Nabrajao sam njegove mane)...
Ja: Ah pa nitko nije savršen haha, šta misliš dal ću ga više ikad vidjeti?
R: Nadam se da ne... (promrmljao sam)
Ja: Što kažeš?
R: Ma naravno da hoćeš :)
Sve mi je to bilo jako čudno, ali dobro, šetali smo još nekih 30 minuta, on je stalno započivao temu o Marinu, a ja o biločemu samo ne njemu... Na kraju, kad je došlo vrijeme da se krene kući, Robi me je uhvatio za ruku, privukao k sebi i rekao:
- Slušaj Tia, moram ti nešto reći...
- Pa reci haha:D
- Ja...
Nastavak nakon +20 like i 5 neanonimnih komentara:)
Robi P. O. V.
Pozvao sam Tiu u šetnju, nemogu vjerovati da joj se sviđa onaj Marin... A mene već 14 godina neželi ni pogledati... Moram detaljno saznati što planira i kako će to izvesti... Nemogu dozvoliti da bude s njim dok sam ja tu.
Tia P. O. V.
Šetali smo se Londonom, i Robi je cijelo vrijeme pričao o Marinu...
Robi: I kazes sviđati se onaj Šveđanin?
Ja: Marin? Pa baš je slatki haha:3
R: Meni baš nije nešto... (Nabrajao sam njegove mane)...
Ja: Ah pa nitko nije savršen haha, šta misliš dal ću ga više ikad vidjeti?
R: Nadam se da ne... (promrmljao sam)
Ja: Što kažeš?
R: Ma naravno da hoćeš :)
Sve mi je to bilo jako čudno, ali dobro, šetali smo još nekih 30 minuta, on je stalno započivao temu o Marinu, a ja o biločemu samo ne njemu... Na kraju, kad je došlo vrijeme da se krene kući, Robi me je uhvatio za ruku, privukao k sebi i rekao:
- Slušaj Tia, moram ti nešto reći...
- Pa reci haha:D
- Ja...
Nastavak nakon +20 like i 5 neanonimnih komentara:)