BETWEEN THE THREE FIRES
81.Dio
"Valerija...vec sam ti..."
"Kako znas gdje zivim?",upitala sam je svjesna da se moja radoznalost polako pocela vracati svijesti.
"Pa..znala sam.."
Oh,pa naravno.I cudila bih se da sam dobila previznji odgovor.
"Vidi,vec mi je muka od tajnovitih ljudi."
"Verija,ja bih bila najsrecnija kada bih ti mogla reci..."
"Sta?"
Znacajno i iziritirano sam je pogledala,a ona je podigla glavu te pogledala ka nebu koje je ponovo bilo prekriveno slojem gotovo probodnih bijelih oblaka tako da je vazduhom vladao poprilicno neprijatan pritisak,posebno za nas mamurne.
"Ja nisam osoba koja bi ti tp trebala govoriti...Samo se kloni..",pogledala je oko sebe prije nego sto je nastavila jos tise nego maloprije. ,,...Jamesa.I dopusti mi da budem tvoja prijateljica."
Nasmijala sam se pak pomalo unervozena zbog spomena Jamesovog imena.
"Meni ne trebaju prijatelji",rekla sam to mrtva-hladna te se okrenula u potrazi za jos smeca.Ona je naravno isla za mnom.
"Ali zato imas neprijatelje..posebno nakon sinocnjeg dogadjaja."
Kretala se uz mene indirektno mi pokazujuci pogledom na djevojke koje su se nalazile oko nas.
"Kakvog dogadjaja?",misli su mi na poprilicno histerican nacin izletjele iz usta i odmah sam se slagirala razmisljajuci o tome da li je mpguce da nas je neko vidjeo kad sam ga poljubila?
O moj Boze,sad ce me izbaciti sa stadiona...pa sta mi je to kog vraga trebalo?
"Ne sjecas se?",pogledala je pomalo zaludjeno prema meni,a ja sam odmahnula glavom bez ijednog treptaja gledajici u nju.
"Pa,svi su vidjeli kada te James odvukao u svom zagrljaju..",izgovorila je to pomalo me prijekorno gledajuci,a ja sam polako pocela da se prisjecam tog dijela veceri i shvatam cemu sva ta dosaptavanja i pogledi..
"I sada djevojke kipe od ljubomore.Ne bi trebalo da te cude svi ti pogledi i domundjavanja..svima je opste poznato koliko dugo je odbijao svakj djevojku i onda se odjedanput.."
"Dobro,dosta.Dosta."
"Valerija...vec sam ti..."
"Kako znas gdje zivim?",upitala sam je svjesna da se moja radoznalost polako pocela vracati svijesti.
"Pa..znala sam.."
Oh,pa naravno.I cudila bih se da sam dobila previznji odgovor.
"Vidi,vec mi je muka od tajnovitih ljudi."
"Verija,ja bih bila najsrecnija kada bih ti mogla reci..."
"Sta?"
Znacajno i iziritirano sam je pogledala,a ona je podigla glavu te pogledala ka nebu koje je ponovo bilo prekriveno slojem gotovo probodnih bijelih oblaka tako da je vazduhom vladao poprilicno neprijatan pritisak,posebno za nas mamurne.
"Ja nisam osoba koja bi ti tp trebala govoriti...Samo se kloni..",pogledala je oko sebe prije nego sto je nastavila jos tise nego maloprije. ,,...Jamesa.I dopusti mi da budem tvoja prijateljica."
Nasmijala sam se pak pomalo unervozena zbog spomena Jamesovog imena.
"Meni ne trebaju prijatelji",rekla sam to mrtva-hladna te se okrenula u potrazi za jos smeca.Ona je naravno isla za mnom.
"Ali zato imas neprijatelje..posebno nakon sinocnjeg dogadjaja."
Kretala se uz mene indirektno mi pokazujuci pogledom na djevojke koje su se nalazile oko nas.
"Kakvog dogadjaja?",misli su mi na poprilicno histerican nacin izletjele iz usta i odmah sam se slagirala razmisljajuci o tome da li je mpguce da nas je neko vidjeo kad sam ga poljubila?
O moj Boze,sad ce me izbaciti sa stadiona...pa sta mi je to kog vraga trebalo?
"Ne sjecas se?",pogledala je pomalo zaludjeno prema meni,a ja sam odmahnula glavom bez ijednog treptaja gledajici u nju.
"Pa,svi su vidjeli kada te James odvukao u svom zagrljaju..",izgovorila je to pomalo me prijekorno gledajuci,a ja sam polako pocela da se prisjecam tog dijela veceri i shvatam cemu sva ta dosaptavanja i pogledi..
"I sada djevojke kipe od ljubomore.Ne bi trebalo da te cude svi ti pogledi i domundjavanja..svima je opste poznato koliko dugo je odbijao svakj djevojku i onda se odjedanput.."
"Dobro,dosta.Dosta."