○ ( NE ) MOGUĆA LJUBAV ○ ● SEDAMNAESTI DIO ●
"Izvini na trenutak." -ustao je od stola, a ja sam pogled vratila na jelovnik. "Izvoli, ovo je za tebe." -preuzela sam buket crvenih tulipana iz njegovih ruku. "Tulipani?" -rekla sam više onako za sebe, ali izgleda da je i on čuo. "Nešto nije u redu?" -podigao mi je glavu. "Ne, hvala ti." -barem je pogodio boju. To sam ipak zadržala za sebe. Večerali smo uz neki bezvezni razgovor. Nakon toga on je dao intervju, pa smo odlučili prošetati. "Je li ti hladno?" -pogledao sam njene crvene obraze koje je štipkao vjetar. Bio sam ljubomoran na njega. On je mogao milovati to lice, dok je meni bilo zabranjeno. "Vrijeme je da pođem." (...)
Danas Mo ima slobodan dan, pa smo svi zajedno na doručku. "Nahla, kakav je Mo bio jučer na treningu?" -Faruk se zagrcnuo, jer jučer nisam bila na treningu, nego sa Stivom. "Dobar!" -tiho sam rekla. "Jučer su imali prijateljsku utakmicu. Je li bio koji start?" -Meho je bio uporan sa svojim pitanjima. "Sad' smo gotovi?" -čula sam Faruka, pa sam stolicu primakla njemu. "Šta je?" -šaptali smo da nas ne čuju. "Mo jučer nije igrao, jer je bila prijateljska utakmica." -pogledala sam njega. Gonjao je hranu po tanjiru. "Pa čika Meho, on jučer nije igrao." -podigao je glavu, pa su nam se pogledi susreli. Samo su njegove oči bile nekako tužne. Nije to do njihove boje. Iako su bile smeđe mogla sam ih čitati. "Mislio si Nahlu uhvatiti na trik pitanje." -rekao sam napuštajući prostoriju. Krenula sam za njim. "Ovo ti je Stiven poklonio?" -držao je buket tulipana. "Mhm" -promrmljala sam. "Čovjek koji voli trebao bi da zna da su ruže tvoje najdraže cvijeće. Da stavljaš tri kašike šećera u čaj, pa onda čudno mješaš. Kišeš tako slatko, da se čovjek naprosto mora nasmijati." -stao sam. Uzela je buket. "Sada stavljam dvije kašike. -spustila je glavu. Primjetio sam da je nervozno čupkala list. "Idem ih spustiti u vodu." -prekinula sam šutnju, a onda sam brzo napustila prostoriju. Sada sam se gubila u onim tamnim očima. Ostala sam bez zraka na trenutak.
Danas Mo ima slobodan dan, pa smo svi zajedno na doručku. "Nahla, kakav je Mo bio jučer na treningu?" -Faruk se zagrcnuo, jer jučer nisam bila na treningu, nego sa Stivom. "Dobar!" -tiho sam rekla. "Jučer su imali prijateljsku utakmicu. Je li bio koji start?" -Meho je bio uporan sa svojim pitanjima. "Sad' smo gotovi?" -čula sam Faruka, pa sam stolicu primakla njemu. "Šta je?" -šaptali smo da nas ne čuju. "Mo jučer nije igrao, jer je bila prijateljska utakmica." -pogledala sam njega. Gonjao je hranu po tanjiru. "Pa čika Meho, on jučer nije igrao." -podigao je glavu, pa su nam se pogledi susreli. Samo su njegove oči bile nekako tužne. Nije to do njihove boje. Iako su bile smeđe mogla sam ih čitati. "Mislio si Nahlu uhvatiti na trik pitanje." -rekao sam napuštajući prostoriju. Krenula sam za njim. "Ovo ti je Stiven poklonio?" -držao je buket tulipana. "Mhm" -promrmljala sam. "Čovjek koji voli trebao bi da zna da su ruže tvoje najdraže cvijeće. Da stavljaš tri kašike šećera u čaj, pa onda čudno mješaš. Kišeš tako slatko, da se čovjek naprosto mora nasmijati." -stao sam. Uzela je buket. "Sada stavljam dvije kašike. -spustila je glavu. Primjetio sam da je nervozno čupkala list. "Idem ih spustiti u vodu." -prekinula sam šutnju, a onda sam brzo napustila prostoriju. Sada sam se gubila u onim tamnim očima. Ostala sam bez zraka na trenutak.
