⚜️ Sportisti BiH ⚜️

OD MALENA ZA SVA VREMENA

---

PEDESET I PETI DIO
- " Znači ti si odlučio i niko te ne može odvratiti od tog nauma? "
- " Tako je! "
- " Znaš onu pjesmu: ' Danas majka ženi svoga sina ' ? " Potvrdno je klimnuo glavom.
- " U ovom tvom slučaju će biti: ' Danas majka ženi svoga sina, ženi svoga sina. Svi su redom plakali, a Muhamed najviše. '
- " Ja ću počet plakati ako nastaviš pjevati. "
- " Bla, bla, bla ne čujem te. "

---

- " Vratila su ti se stara sjećanja? "
- " O čemu ti? " Dobro sam znala o čemu priča.
- " Vidio sam kako gledaš Muhameda. A tek Emir. Osmijeh mu se nacrtao na licu. Kao da zna da mu je on otac. "
- " Jesi li spreman? Ne želim da nas Nedim i Aida čekaju. " Probala sam skrenuti sa teme.
- " Hoće li on biti tamo? "
- " Aleme pusti me više. Ništa se neće promjeniti bio, ne bio. "
- " Dobro, izvini. " Posljedni put kada smo svi bili na okupu kod Nedima i Aide nije bilo dobro. Tada sam primila najgoru vijest. Vijest od koje se naježim kada se samo sjetim. Aida nas je dočekala. Kroz uši mi je prolazio njegov smijeh. Kada smo kročili u dnevni uozbiljio se.
- " Dobrodošli! " Nedim je prekinuo tišinu.
- " Šmekeru! " Obratio se Emiru.
- " Mogu li ga uzeti? " Pružio je ruke, pa sam mu dala Emira. Sjela sam pored Alema. Pogledao je u Muhameda, pa prebacio ruku preko mog ramena. Večer je protekla bez većih ispadica. Svi su vodili borbu u sebi. Muhamed i Alem često su se znali bosti očima. Najviša od svega me bolilo što Muhameda i Emira gledam zajedno, a ne mogu da im kažem da su otac i sin.
- " Anida trebamo krenuti. "
- " Dobro. Idem po Emira. " Muhamed i on su bili u prizemlju. Pričao mu je u fudbalu. Sjela sam pored njih dvojice. Noge sam stavila u bazen.
- " Moramo ići! "
- " Hmm! Ići?! Najlakše je otići. "
- " Hoćeš li mi dati Emira? "
- " Anida, daj mi još malo Emira. Probudio se Edin. " Prekinula nas je Nejra. Dala sam joj malenog, a Muhamed je otišao u garažu. Krenula sam za Nejrom, a Muhamed me povukao za ruku.
- " Ti ne ideš nigdje. "
- " Pusti me! " Istrgnula sam ruku iz njegove. Krenula sam opet, ali me uzeo i prebacio preko ramena. Kao vreću brašna.
- " Pusti me! " Udarala sam ga po leđima. Nije slušao. Kao da on ikada sluša. Ušli smo u garažu. U istom trenutku neko je okrenuo ključ u bravi. Potrčala sam i počela sam kao luda mlatiti po vratima.
- " Hvala, ko god da je. " Pogledala sam ga ubojitim pogledom na što se on nasmijao. Govorio je da mi ta faca ne stoji. Jer sa njom želim pokazati da sam ljuta, a zapravo ispadnem smiješna.
- " Odlično! " Nabacila sam pet sa Aidom. Dogovor je bio da ih uvedemo ovdje i zaključamo. Postali su nepodnošljivi. Sjela sam u jedan ugao, a on se naslonio na Nedimovo auto.
- " Divljakušo jesi se smirila? "
- " Ako te ubijem ovdje i zakopam, misliš da će pronaći tvoje tijelo. "
- " Vjerovatno hoće, jer će Nedim i Aida osjetiti smrad. " Nasmijala sam se i odmahnula glavom.
- " Prozor nije visoko. "
- " Jeste! Osim ako nemaš bager. On mi je potreban da te podignem. " Počela sam ga udarati...

View more