Nisam gresna. Jedino mozda, da sam lakoverna, da me ljudi iskoriscavaju, da svima verujem i pomazem a oni me (pojedinci) za nagradu vredjaju i slicno tome. Ali to nije greh. Gresan je onaj ko mi to radi. Vecina misli da zato sto je iz Beograda, da je NEKO I NESTO, a da sam ja niko i nista jer nisam odatle. Uglavnom se osecam kao visak, kao ROB, kao jedna velika NULA. Ali iskreno, zao mi je takvih ljudi. Zao mi ih je, jer me na taj nacin zloupotrebljaju. I ako iko misli da zna kako mi je, grdno se presao. Zao mi je sto ne vide nista osim sebe. Ali bas me briga sta ce mi ko reci. Jer svi oni koji su losi prema meni, oni su zapravo NIKO I NISTA u mom zivotu. Takve osobe ne zasluzuju moje prijateljstvo. Dovoljno puta mi je zabijen noz u ledja. Red je na mene, da uzmem stvari u svoje ruke. Ali osveta nije resenje. Ko se prepoznao u onome sto pisem, sigurno zna o cemu govorim. Neka razmisli malo. Kako bi bilo da to njemu neko uradi? :(