jovana iz tvog.odeljenja simonovic je napucana preeeeevise.
Ok.
Mišljenje za Uroša Savića? Raspiši se.
Pa ovako. Znam ga od juna ove godine, i toliko sam ga zavolela da je to nenormalno. Kao brat mi je. Kad sam u njegovom društvu, osećam se sigurno, nikad mi nije dosadno, smejemo se i sa i bez razloga. Nije me briga ako se ljudi na ulici okreću za nama, ne, jednostavno sa njim je uvek glupiranje, zezanje, i šta god da mi kaže, nikad ne mogu na njega da se naljutim, ali NIKAD. Ludd je, lep, blesav, zanimljiv, moj drugi rodjeni brat. Kad mu treba neka pomoć, bilo šta, zna čiji broj da okrene, ja sam uvek tu, i obrnuto, da mu pomognem, da mi pomogne. Savetuje me o svemu, šta, kako.. Kad se pravim da sam ljuta na njega, nema šta neće da uradi samo da se "odljutim", iako zna da se foliram.. Jednostavno, retko ima takvih kao on. RETKO. Kad me iznervira, "pobijemo" se, i na kraju se smejemo, hehe. Duhovit je, zabavan.. Itd.. Kad se napije, samo gleda da napravi neko sranje, samo da izbije tuča, i nije mu bitno da li nekog prebije, ili taj neko prebije njega. Jednostavno, MOJ DRUGI BRAT! Mnogo ga volim, ne mogu da zamislim život bez njega. Hvala mu za svee!!! <3 <3 <3 ^........^