Ines♥

Svi mi znamo da život nije jednostavan.To nije lekcija koju ćemo tek tako obraditi u školi za jedan ili dva sata.To je lekcija koju učimo čitav život,i opet,ne naučimo tu lekciju .
Svi koračamo kroz život , laganim ili brzim koracima , i ostavljamo tragove . Pišemo neke nove stranice u povijesti čovječanstva . Na svakoj stranici,u svakom danu,nalazi se nešto drugačije od prethodnog,na svakoj stranici nalazi se nešto posebno.Svatko od nas napisao je bar jednu stranicu u svom životu o nekoj osobi , koju nikad ne prežalimo , a još gore , nikad je ne zaboravimo koliko god vremena prolazilo.A to ti je život . Živiš za nekoga , dišeš za nekoga , ali opet ostaneš bez njega.Ode iz tvog života brzim korakom.I zatvori sva vrata ,izbriše sve šanse da se ikad više vrati.I pomiriš se ti s tim da je nikad više nećeš vidjeti,da više nikad nećeš milovati tu kosu , ni čuti taj glas , al ne pomiriš se s tim da je moglo biti drugačije , da je moglo biti bolje . I koliko god govorio da je ne voliš više , i dalje ti je stalo na neki način , opet bi pogriješio i izabrao baš nju , jer to je ona . To je netko tko te promijenio . Netko tko je promijenio tvoj život i tvoju ulogu na svijetu . I još uvijek se za nju moliš onako u tajnosti,i nadaš se da će doći.Svaki dan se nadaš da će doći,a nikad ne dođe.Na svakom mjestu gledaš samo prema vratima,čekajući taj osmijeh , čekajući da se pojavi,iako znaš da se neće pojaviti.U parku ispred škole , tražiš je na svakoj klupi , osluškuješ ne bi li čuo onaj glasni osmijeh koji ti toliko nedostaje . A nema ga . Nema tog osmijeha koji bi ti sad značio više nego zrak koji dišeš.Ali i dalje čekaš . Čekaš satima,danima,mjesecima,godinama.Ali nema je.Nema je više,i možda je nikad više neće biti tu . I pomiriš se s tim,ali i dalje se nadaš.Svaku večer se pomoliš za njezinu sreću,zdravlje,osmijeh i za njezin povratak.I nadaš se da će se dogoditi čudo,zapravo , ove prve tri molitve će svakako biti ispunjene , ali ova zadnja - nikad neće.Ali i dalje čekaš .Čekaš u nadi da će baš ona doći , i oživiti te.Jer već odavno ne osjećaš ništa , osim tuge i mržnje , ali ne pokazuješ to . Smiješ se lažno,u nadi da će baš ona doći i vidjeti kako se zapravo osjećaš.I čekaš...čekaš da se pojavi,iako se svaku večer pojavljuje u tvojim snovima.Pojavljuje se u mislima svaki put kad neko spomene ime kao što je njeno,pojavi se svaki put kad čuješ tu pjesmu koja te podsjeća na nju,pojavi se svaki put kad oči zatvoriš i lagano se nasmiješ,jer i dalje je tu,s tobom,u tvojim mislima.I nitko,ali baš nitko ti to ne može oduzeti.To je samo tvoje.I znaš , ovaj tekst te neće dirnuti , neće doprijeti do tvoje duše ako to nisi proživio . To znam , i nadam se ako nisi,da to nikad nećeš ni doživjeti.A ako jesi , znam kako ti je ,i znaš,opet ću upotrijebiti ono 'sve što je lijepo kratko traje' , jer zapravo tako i jest.

View more