Super je, jedva cekam nastavak❤
Izvolitee ❤❤
1. DIO PRIČE "OVISNOSTI"
Nakon što smo 10 min budili druge, začuo se zvuk auta. Izašao je prelijepi visoki, dečko.
David: Pa brate, gdje si ti? (pozdravljamo se)
Marko: Vidim da smo se dobro zabavili sinoć. Jesil i ti? (upitao sam zelenooku djevojku)
Ja: Vjerujem da jesam, ali se ne sjećam (osmjehnula sam mu se)
Marko: Ja sam jutros morao otići, inače bih se zajedno s vama trijeznio.
Dok su se svi pozdravili sa slavljenikom, ja sam pronašla svoje prijateljice. Odlučile smo poći kući, ali kako? Marko je opet donjeo pića, cigareta i droge, tako da su se svi počeli zabavljati.
Marko: Hej cure, hajde da se zabavimo!
Ja: Pa mogle smo.
Sara: Da li si normalna? Roditelji će me ubiti. Moram kući.
Una: Da i ja isto Tara. Žao nam je.
Ja: A ništa, okej je, idemo onda?
Krenule smo, a David je došao do nas.
David: Hej pa gdje ćeš?
Ja: Idemo, prijateljice moraju kući.
David: Prijateljice, a ti?
U tom trenutku došao je Marko.
Marko: Treba li vam prijevoz cure?
Sara i Una: Hvala ti.
Krenule smo ući u auto.
Marko: Mogla si ostati, bilo bi nam dobro. Nije zabava upotpunjena ako je after loš.
Ja: Nitko me ne čeka kući, mogla sam.
Vratila sam se društvu dok je Marko odvukao prijateljice. Uzela sam pivo i sjela na ljuljačku.
David: Ima li mjesta?
Ja: Da, naravno.
David: Drago mi je što si ostala.
Ja: Zašto? Ne poznaješ me.
David: Upravo zbog toga, da te upoznam.
Dok smo mi razgovarali, njegovo društvo je počelo da dobacuje "polako brate, "jel to ta", "pazi se mala".
Bilo mi je neugodno, a izgleda njemu još više.
David: Hoćeš da prošetamo?
Ja: Može.
1. DIO PRIČE "OVISNOSTI"
Nakon što smo 10 min budili druge, začuo se zvuk auta. Izašao je prelijepi visoki, dečko.
David: Pa brate, gdje si ti? (pozdravljamo se)
Marko: Vidim da smo se dobro zabavili sinoć. Jesil i ti? (upitao sam zelenooku djevojku)
Ja: Vjerujem da jesam, ali se ne sjećam (osmjehnula sam mu se)
Marko: Ja sam jutros morao otići, inače bih se zajedno s vama trijeznio.
Dok su se svi pozdravili sa slavljenikom, ja sam pronašla svoje prijateljice. Odlučile smo poći kući, ali kako? Marko je opet donjeo pića, cigareta i droge, tako da su se svi počeli zabavljati.
Marko: Hej cure, hajde da se zabavimo!
Ja: Pa mogle smo.
Sara: Da li si normalna? Roditelji će me ubiti. Moram kući.
Una: Da i ja isto Tara. Žao nam je.
Ja: A ništa, okej je, idemo onda?
Krenule smo, a David je došao do nas.
David: Hej pa gdje ćeš?
Ja: Idemo, prijateljice moraju kući.
David: Prijateljice, a ti?
U tom trenutku došao je Marko.
Marko: Treba li vam prijevoz cure?
Sara i Una: Hvala ti.
Krenule smo ući u auto.
Marko: Mogla si ostati, bilo bi nam dobro. Nije zabava upotpunjena ako je after loš.
Ja: Nitko me ne čeka kući, mogla sam.
Vratila sam se društvu dok je Marko odvukao prijateljice. Uzela sam pivo i sjela na ljuljačku.
David: Ima li mjesta?
Ja: Da, naravno.
David: Drago mi je što si ostala.
Ja: Zašto? Ne poznaješ me.
David: Upravo zbog toga, da te upoznam.
Dok smo mi razgovarali, njegovo društvo je počelo da dobacuje "polako brate, "jel to ta", "pazi se mala".
Bilo mi je neugodno, a izgleda njemu još više.
David: Hoćeš da prošetamo?
Ja: Može.