#čitanje

393. DIO
Odjednom pred očima sam mogla da vidim njegov ručni zglob na kome je lijepim pisanim slovima pisalo ’I can’t change..’
„Trebala bi to zapamtiti, Ri.“
Oh, on je pun tetovaža sa posebnim značenjima.
’Ti bi trebala da uradiš jednu gdje vrana kljuca mozak, glasić mi se podsmijava dok privodi kraju čitanje knjige ’Vicevi o plavušama’.
„Zapamtiću“, odgovaram Jamesu, a on zadovoljno klima glavom.
„Trebala bi češće biti poslušna“, usne mu neprestano titraju, stalno suzbija nekakav smiješak. Odjedanput mu se nešto dogodilo. Zabrinjava me. „Ipak sam ja tvoj trener.“ A uvraga..vidiš ti to, ko bi rekao.
„Ha..“, mumljam i pritajeno se smješkam. Od njega mi je prešla nekakva euforija i želja za smješkanjem..na trenutke podsjećamo na one dvije djevojčice koje su već odavno otišle. Ako bi mi ne daj Bože neko pokazao snimku barem jednog mog dana provedenog u Jamesovoj blizini, mislim da bih samu sebe lično poslala u ludnicu. Ponašam se tako nestabilno i neshvatljivo čak i samoj sebi. James me posmatra dok se ljuljaške lagano njišu i neprestano nas približavaju, a zatim udaljavaju. Ritam je umirujući i na trenutak gotovo zatvaram oči. „Da li si ikada pomislila kako bi bilo lijepo krenuti ispočetka?“, njegov glas me trza iz nekakve vrste sanjarenja. Posmatram ga zbunjeno sa poluotvorenim očima.
„Kako misliš?“
„Mislim na nas dvoje..da li ikada poželiš da smo pokušali nešto..bez igri?“, ispituje me, a ja ostajem zatečena, po ko zna koji put upravo zbog tog zalizanog, često nesnošljivog dečka.
„Da nije bilo igri, nas dvoje sada ne bismo bili jedno za drugoga ništa do obična fudbalerka i trener“, iskreno mu govorim, a on odmah negira odmmahivanjem glave.
„Ti si se na neki način ušunjala u moj život i prije nego što sam..shvatio neke stvari u vezi tebe i započeo igru.“
Pokušavam da ignorišem njegove riječi jer ću u protivnom završiti sa glavom zabijenom u pijesak poput kakvog prokletog noja.
„Kako god, među nama svejedno ne bi bilo ničega..nema ni sada..“
Na te moje riječi me značajno posmatra.
„Ozbiljno..poljupci su prouzrokovani samo..nekom vrstom fizičke privlačnosti ali to nije ljubav James. Ljubav je već nešto u šta ja ne vjerujem..ljudi su previše zli da bi istinski voljeli“, govorim pokušavajući da ne dopustim prošlosti da mi ispuni misli. On se smije..ironično.
„Ni ja ne vjerujem u ljubav..“, takođe priznaje, a meni odmah pred glavom leprša crvena kosa.
„Zbog nje?“, pitam ga, a on nakon kraćeg oklijevanja klima glavom. Mhm, dakle povrijedila ga je..žestoko, pretpostavljam.
„Ali još uvijek stojim iza onih svojih riječi da smatram da mi se..sviđaš“, nastavlja, a ja odmahujem rukama.
„Nemoj o tome molim te.“
Ne želim ponovo ulaziti u rasprave. Zna on da mu se ne sviđam nego uživa u komplikovanju mog jadnog života. Daj mi malo predaha James!
„Kako želiš..“, posmatra me s nevjericom, kao da se čudi što nisam započela nekakvu prepirku.
(tetovaža je za potrebe priče). James je nema u stvarnom životu.

View more

323. DIO
Samo nekad odem na onaj stadion na kom smo obično igrali kako bih samog sebe patio i tjerao da osjećam grižnju savijesti što sam ubio vlastitog oca.“
Na te njegove riječi sam se trgnula i pogledala ga odmahujući glavom.
„Nemoj tako...nisi ga ti ubio zaboga.“
Odmahnuo je glavom ne slažući se sa mojim demantovanjem, a ja sam ustala te mu se približila.
„James...nisi mogao to predvidjeti....samo si jednostavno previše volio svog oca i želio si da ga učiniš ponosnim...želio si da se zajedno s njim raduješ svakom tvom postignutom golu...pobjedi...razumijem te...i on je i bez toga bio ponosan na tebe...i sada je, sigurna sam.“, isforsirala sam mali smiješak gledajući ga ravno u oči dok su mu usne imale nekakav nepravilan oblik koji je odavao njegovu bol.
„Sada pogotovo nije ponosan na mene.“, glas mu drhti, a pogled pada. Nisam ovo očekivala i ne znam šta da radim. Nisam nikoga godinama tješila niti sam osjećala potrebu za tim ali sada osjećam...kao i uvijek, nešto nepredviđeno se događa baš sa Jamesom. Nesigurno sam podigla ruku i spustila je na Jamesov topli obraz. Ima tako mekanu kožu.
„Sigurna sam da jeste...“, rekla sam to i previše uvjerljivo mada ne znam ništa o Jamesu kao osobi. Ipak, svaki roditelj je ponosan na svoje dijete bez obzira na sve...barem tako uvijek govorim sebi s nadom da moji roditelji nisu razočarani mnome. Jamesov smeđi pogled se zaključao sa mojim ali sam ga ubrzo izgubila iz vidika jer sam se propela na prste i nježno ga zagrlila. Nakon nekoliko trenutaka i njegove ruke su se našle oko mene blago me još više podižući. Naslonila sam obraz na njegovo rame i zatvorila oči uživajući u rajskom okruženu i tropskom mirisu. Hladna Valerija sa glavom u rukama ispuhuje ali je ja igrnorišem. Nije sada vrijeme za nju. Ne znam koliko je prošlo ali znam da nam je trebalo dugo da se odvojimo jedno od drugog. Čak i kad smo prekinuli zagrljaj James je zadržao ruke na mojim bokovima zadržavajući me blizu sebi.
„Želiš li da nastavim?“
Klimnula sam glavom gledajući ga ravno u blijedo smeđe, gotovo zelene oči.
„Majka se udala za drugog čovjeka kada sam imao 12 godina...“
Huan...
„Nikada nisam bio u pretjerano dobrim odnosima mada u posljednje vrijeme...“, zaustavio se, a meni je srce poskočilo.
„Šta?“, prodahtala sam osjećajući i pretjeranu dozu nervoze.
„Pa u posljednje vrijeme pokušavam da poboljšam odnose s njim.“
Pokušavam da ne djelujem šokirano.
„Zašto?“, upitala sam ga, a on je započeo sa svojim proučavanjem mojih reakcija.
„Zbog...zbog osvete.“, nevoljko je priznao, a ja sam nekoliko puta zatreptala. Ma šta se sad ovdje dovraga dešava? Krenula sam da ga još nešto pitam vezano za to ali me on preduhitrio.
„To je sve što ti mogu reći o tome.“
Eh, sad me sasiječe u korijenu. Ako nije u dobrim odnosima sa Huanom otkud mu onda sav onaj novac? Možda od majke?
„Ni sa majkom već duže nisam u dobrim odnosima.“
I evo ga bacio se na čitanje misli...dakle nije ni od majke...i još ona osveta....sad sam još zbunjenija....

View more