"Odlične su. Do sada nisam probao ništa bolje." -Po izgledu su i ličile na nešto, ali ukus je bio...Zapravo nisu ga ni imale. "Stvarno? Daj da probam." -Uzela sam jednu od njega. "Koga ti lažeš?! Nikada nisam probala gore palačinke." -Uzela sam vodu, pokušavajući uništiti okus, ako se tako može nazvati, koji su ostavljale. "Da naručimo picu?" -Pogledala sam ga pokušavajući glumiti nevinašce. "Koliko god palačinke bile dobre, ta ti je ideja još bolja."-Uzeo sam mobitel birajući dobro poznati broj. "Sljedeći put kada ti budeš kuhala, mene slobodno nemoj zvati."-Već sam bio podigao ruke u svoju odbranu, ali me samo prostreljila pogledom. "Ustaj, idemo."-Pogled sam bacila na zidni sat."Gdje ćemo?"-Nastavio sam s jelom. "To ćeš kasnije."-Povukla sam ga za sobom, ali je ipak uspio da još jedan komad ponese sa sobom. "I gdje idemo?"-Upalio sam auto čekajući odgovor. "Jučer smo išli na tvoj posao, a danas idemo na moj."-Naslonila sam se na udobno sjedište, krajičkom oka posmatrajući njegov izraz lica. "Znači danas snimaš onaj film?"-Odmahnula je glavom. "Onda idemo do tvoje mame da vidiš novu odjeću."-Pokazala mi je prstima da sam blizu. "Vozi do mame, a ona će ti saopštiti težu vijest."-Stavila sam slušalice i već sam bila u svom svijetu. "Nahla, kakvu težu vijest?"-Pošto je već bila u svom svijetu morao sam da je poslušam. "Nahla!"-Mahnula sam im rukom u svom pravcu. "Drago mi je što si ga uspjela nagovoriti."-Rekla je njena mama nakon brižnog zagrljaja. "Tebi sam to prepustila."-Ostavila sam ih same, dok su mi pogled ukrale nove mamine krpice. "Muhamede, danas je dan za snimanje i prezentaciju nekih novih haljina. Nahla će nositi te haljine, ali momak koji je trebao da bude s njom se razbolio. Pa sam mislila da se ti slikaš s njom?"-Gledala sam u haljinu u svojim rukama, glumeći da nešto popravljam. "Dobro!"-Procjedio sam kroz zube. "Jeste spremni?"-Nakon par minuta on je izašao u crnom odijelu, a ona u crnoj haljini sa čipkom, kojoj je šareno cvjeće davalo ljepotu.