⚜️ Sportisti BiH ⚜️

PRVA LJUBAV ZABORAVA NEMA
SEDMI DIO

---

EDIN POW
Svaku riječ je izgovarala sa premišljanjem. Znači da se ipak odlučila da prizna istinu. Mislio sam da će duže odugovlačiti. " Znaš, Azra ne postoji?! " Sakrivao sam smijeh. Jedva. Ma, malo je falilo da ne puknem od smijeha. " Kako misliš ne postoji? Ti je znaš? " Pravio sam se glup. Što je njoj još više otežavalo situaciju. " Pa, ja sam se pretvarala da sam Azra. Želila sam znati da li još uvijek voliš mene?! Da li se još sjećaš Amre?! Ali to je sve bila Eminina ideja. Znam da je glupo ispalo, ali lahko me nagovorila. " Zašutila je, pa oborila pogled. Uskraćujući mi da gledam najljepše oči. Uzeo sam je za ruku. Nasmijao sam se, jer nisam više mogao izdržati. Čudno me pogledala. " Znao sam da si ti Azra. " " Znao? Kako? " " Zar misliš da je te oči lahko zaboraviti? One su te izdale. Pretvarao sam se da ne znam ništa. Želio sam da dovršiš ono što si počela. " " Zato si htio da nas upoznaš. Jer si znao da ću morati nešto dobro smisliti. " Slegnuo sam ramenima ne skrivajući osmijeh. Preokrenula je očima, pa sam je povukao u svoj zagrljaj. Oboje smo se smijali. Bili smo kao djeca. U duši to i jesmo bili. Oboje!
PAR DANA KASNIJE
" Je li dobro da ovako šetamo po gradu? Novinari mogu doći svake sekunde. " " Neka ih! Ne želim skrivati najljepšu djevojku. Nek' budu ljubomorni. " Sjeli smo u restoran blizu mora. " Od kuda ideja da baš u Dubrovniku kupiš vilu? " " Emir je odavde. Pa da budemo bliže jedan drugome. Otići ćemo kasnije do njega. " " Važi! " Stolu je prišao jedan dječak sa starijim čovjekom. Vjerovatno mu je otac. " Izvinite! Mogu li se slikati sa vama? " Slikao se sa Edinom, pa smo onda sve troje zajedno. Dobio je i autogram. Nakon doručka smo sa Emirom i još nekim momcima otišli na vožnju sa gliserima, kasnije i sa motorima. Utrkivali smo se. Čuvala sam se za Edina. Nakon par krugova smo naletili na nešto.
(...)
Trebalo mi je nekoliko trenutaka da shvatim gdje se nalazim kad sam isplovila iz slatkih dubina sna. Prvo što sam osjetila bila blaga utrnulost lijeve ruke, u koju je bila ubodena igla tankom cjevčicom spojena sa bocom obješenom na stalku iznad moje glave. Prozor je bio otvoren i ja sam osjećala da mi povjetarac lagano prelazi preko lica. Usta su mi bila suha. " Možeš li mi dodati čašu vode? " Obratih se Edinu koji je zabrinuto sjedio u stolici pored mene. Na moju molbu je brzo ustao i dodao mi čašu sa vodom. " Dugo si spavala. Zabrinula si me. " Uzeo mi je ruku. " Dobro sam! Šta se desilo? " " Točak je zapeo za nešto. Pošto smo išli velikom brzinom nisam odmah mogao zakočiti, pa smo pali. Ja sam prošao bez ozljeda. Ti si uganula ruku, a onda me zabrinulo što se ne budiš. " Ostavio je lagani poljubac na mojoj ruci. " Volio bi da sam se ja povrijedio, umjesto tebe. " " Ne govori tako. Bitno da je prošlo. Vidiš da smo oboje dobro. " Vrata su se naglo otvorila i u sobu je ušao Emir koji se jedva vidio iza buketa ruža. " Kako je Edinova ljepša polovica? " Sjeo je do Edina. "

View more