⚜️ Sportisti BiH ⚜️

🌹 R U Ž A 🌹
⚫ ČETRNAESTI DIO ⚫

---

"Ti misliš da ću ja sa tobom sada razgovarati?" - pogledom je tražila gdje će pobjeći. "Emina!" - povukao sam je za ruku prema sebi. Stajali smo blizu jedno drugoga. Gledali smo jedno drugoga u oči. Na moje veliko iznaneđenje oboje smo šutili.

---

NA VJENČANJU
"Juliane, gdje je Sead? Zašto kasni na svoje vjenčanje?" - ustala je i krenula prema meni. "Sead neće doći. Ne želi se ženiti." - polako sam koračao unazad spremajući se za bjeg.

---

Trgnula se iz moje ruke i otrčala u WC. Potrčao sam za njom, ali je bila brža. Zaključala je vrata. "Emina, nećeš valjda čitavu noć provesti unutra?" - naslonio sam se na vrata očekujući da otvori. "Ko kaže da neću?" - sjela sam na rub kade. "Hajde, izađi da razgovaramo." - kuckao sam ne bi li otvorila. "Nazvat' ću nekoga da dođe i otvori vrata." - zaboravila sam da imam mobitel u džepu. "Nazvat ćeš sa mobitela kojem se upravo ispraznila baterija? - smijao sam se njenoj tvrdoglavosti. Preokrenula sam očima. Sve je njemu išlo u prilog.
(...)
Nakon par sati otključala je vrata. Trgnuo sam se i ustao. Samo je prošla pored mene. Sjela je na krevet pribivši koljena uz sebe. Ja sam sjeo pored nje. "Drago mi je što si izašla." - pogledao sam je, a ona je gledala u pod. "Zar si mi ostavio drugi izbor?" - još sam ljuta na ovaj njegov postupak, a u neku ruku mi je i drago što smo ovdje zatvoreni. "Samo želim da ovo razrješimo." - trljao sam dlanove. Ne znam zašto, ali bio sam puno nervozan. "Ja sam ti već rekla što sam imala. Volila sam te, volim te i uvijek ću te voljeti. Ali kakve koristi od toga?! Tvoj osmjeh je nešto najljepše što sam vidjela. Jednostavno je nemoguće ostati ravnodušan. Niz bjelih bisera otopio bi i najhladnije srce. Tvoj šarm i čudesni osmjeh, dobitna kombinacija. Nema puno načina za opisati tu ljepotu. Samo u zadnje vrijeme slabo vidim da se smiješ. Više je tu tvoje tužno lice o kojeg me srce zaboli kad' ga vidim. Povukao si se u sebe. Ne znam je li to zato što smo se razdvojili i više nismo kao prije ili je ipak nešto drugo po strani. Patino oboje, ali zato nema lijeka. Tako je trebalo da bude. Opet, unatoč svoj tuzi i želji za srećom, ja bi žrtvovala sve za tvoj osmijeh. Kada me pitaju: "Kako je moguće da tako voliš nekoga?" Odgovor ih još više začudi: "On! Od života draži, od sreće važniji." - završila sam svoj monolog. Vidjela sam jednu suzu u njegovim očima, dok je iz mojih tekao potok. Došao je do mene, pa me snažno zagrlio. Nakon par sekundi trgla se iz mog zagrljaja i začuđeno me pogledala. "Zar danas nije tvoje vjenčanje?" - pogled mu je odlutao na pod. "Draže mi je biti ovdje s tobom."- pogledao sam njeno tužno lice. "Idi! Ne možeš joj to učiniti. Ja sam svakako udata. Imam i sina." - radila sam čudne grimase. "Emina, znam da su ono Selmin suprug i sin. Ne idem nigdje odavde. Danima, noćima ti si mi pred očima. Meni je mjesto pored tebe. Tebi je mjesto pored mene." Zagrlio sam je, a ona je naslonila glavu na moje rame. Sat je otkucao ponoć.

View more