⚜️ Sportisti BiH ⚜️

Treći dio

---

Vozili smo se kroz neki šumski put.
Napokon smo stigli do neke stare kolibe.
Tu su me ostavili.
Koliba je bila skromno uređena.
Sjela sam i razmišljala,kome oteo i zašto!?
Koliba je bila uređena,znači da su ranije isplanirali otmicu.
Pošto nisam došla kući,moji su se zabrinuli.
Mama je nazvala Nejru.
Mama:Nejra,da li je Lamija s tobom?
Nejra:Nije,nakon treninga je otišla kući.
Mama:Ona nije došla kući.
Nejra:Zovnite policiju,eto i mene.
Nejra je stigla do mojih.
Ušla je u moju sobu i pronašla Erminov broj.
Bičakčić:Lamija!?
Nejra:Nije Lamija,Nejra je,njena prijateljica.
Bičakčić:Da li se nešto dogodilo?
Nejra:Lamija je nestala.
Bičakčić:Kako misliš nestala?
Nejra:Poslije treninga nije došla kući.
Bičakčić:Da li si ti sada kod Lamije?
Nejra:Da!
Bičakčić:Izađi ispred kuće,eto mene po tebe i idemo je tražiti.
Bičakčić je došao po Nejru.
Nejra:Ne mogu vjerovati da te vidim.
Bičakčić:Navikni se,od sada ćemo se češće viđati.
Policija je uzela izjavu od mojih i krenuli su da me traže.
Sjetila sam se da imam mobitel u rusaku,ali rusak je bio kod njih.
Nakon par sati ušao je jedan i donio mi hranu.
Kod vrata je spustio rusak.
Dugo je bio sa mnom.
Nakon nekog vremena izašao je.
Zaboravio je rusak,valjda je smetnuo s uma.
Nazvala sam Bičakčića.
Bičakčić:Halo.
Lamija:Ermine,Lamija je.
Bičakčić:Gdje si?
Lamija:Ne znam,dvojica su me otela i drže me u nekoj kolibi.
Bičakčić:Da li si zapamtila put ili ima nešto zapažajuće u okolici?
Lamija:Ne,ali u blizini se čuje zvuk motorke.
Bičakčić:Znam gdje si.
U tom trenutku se vratio onaj čovjek i uzeo mi mobitel.
Onom drugom je rekao da brzo moraju ići,neka pita šeficu gdje sada da me vode.
Primjetila sam da mu je ispala slika iz džepa.
Na slici je bila mlada djevojka.
Pošto je i on primjetio da mu je ispala slika,brzo je uze.
Izveli su me vani.
Vukli su me prema autu.
Uspjela sam se oteti i trčala sam kroz šumu.
Trčali su za mnom.
Izletila sam pred auto.
U autu su bili Bičakčić i Nejra.
Bičakčić:Lamija!?
Lamija:Moramo brzo ići.
Nejra:Jesi li ozljeđena?
Lamija:Nisam.
Taman kada smo željeli pobjeći,začuo se pucanj...

View more

Drugi dio...

---

Bio je to Bičakčić.
Prvo što mi je prošlo kroz glavu je,otkud on ovdje.!?
Još nisam bila došla sebi,a on mi se javio.
Bičakčić.Ej! Zamislio sam se,izvini.
Prepostavljam da znaš ko sam ja.!?
Lamija:Ej!
To je bilo jedino što sam uspjela reći.
Nakon što sam se pribrala,objasnila sam mu da mi je danas rođendan i da sam tu sa prijateljima.
Bičakčić:Sretan rođendan.
Lamija:Hvala.
Bičakčić:Želiš li sjediti sa mnom?
Lamija:Naravno.
Sjedili smo tu dugo,vrijeme kao da je stalo.
Bičakčić:Sada bi morao poći.
Lamija:Da li ćemo se moći ponovo vidjeti?
Bičakčić:Naravno,razmjeniti ćemo brojeve pa se čujemo.
Kada je on otišao,vidila sam da imam dosta propuštenih poziva.
Nazvala sam Nejru.
Nejra:Pa gdje si ti?
Lamija:Nećeš vjerovati koga sam srela .
Nejra:Koga?
Lamija:Pričekaj da stignem kući,pa ću te nazvati.
Nejra:Ok.
Došla sam kući.
Večerali smo.
Spremila sam se za spavanje i nazvala Nejru.
Nejra:Halo
Lamija:Neki,ja sam.
Nejra:Pričaj sestro.
Lamija:Danas sam kod Starog mosta srela Bičakčića.
Nejra:Ti se šališ?Haha.
Lamija:Ne,haha.
Tako smo priču nastavile dugo u noć.
Sljedećih dana sam stalno imala treninge.
Trenirala sam odbojku.
Izlazila sam sa prijateljima,super smo se zabavljali.
Ali stalno sam mislila na Bičakčića.
Kad jedno jutro zazvoni mi mobitel.
Lamija:Halo.
Bičakčić:Je li Lamija?
Lamija:Ja sam.
Bičakčić:Bilo mi je ljepo s tobom neki dan.
Lamija:I meni s tobom.
Bičakčić:Želiš li da izađemo ponovo večeras?
Lamija:Može.
Bičakčić:Daj mi adresu i dolazim po tebe u 08:00h.
Nakon što smo dovršili razgovor,otišla sam se spremati.
Neko je pozvonio na vrata.
Otvorila sam.
Stajao je čovjek sa buketom crvenih ruža.
Lamija:Izvolite.
Čovjek:Vi ste gospođica Lamija?
Lamija:Da,ja sam.
Čovjek:Izvolite,ovo je za vas.
Nakon što je otišao,otvorila sam karticu.
Na kartici je pisalo:"Za najljepšu Mostarku".(na dnu je pisalo E.Bičakčić)
U 08:00 stigao je Bičakčić.
Lijep i elegantan kao i uvijek.
Došli smo u jedan restoran.
Sjeli smo i naručili.
Razgovarali smo i odjednom su se pojavili novinari.
Bičakčić je ostavio novac na sto,uhvatio me za ruku i trčali smo.
Lamija:Je li uvijek s tobom ovako?
Bičakčić:Haha,a šta ćeš? Izvini na propaloj večeri.
Lamija:Nije bitno gdje ste,već s kim ste.
Došli smo na neku livadu.
Upalio je muziku u autu.
Plesali smo pod zvijezdanim nebom.
Kasno u noć,odvezao me kući.
Bičakčić:Vidimo se.
Lamija:Važi.
Ujutro me probudio moj brat.
Adnan:Jeste li se naspavali gospođo Bičakčić?
Lamija:Haha,nisam još gospođa Bičakčić.
Pokazao mi je novine.
U novinama je bila Bičakčićeva i moja slika.
Velikim slovima je pisalo:"Ermin Bičakčić večera u društvu mlade djevojke".
Dani su prolazili.
Stalno sam bila sa Bičakčićem.
Jedne večeri,vraćajući se s treninga,presreo me crni auto.
Iz auta su izašla dva čovjeka.
Uhvatili su me i uvukli u auto.
Vrištala sam,ali uzalud...

View more

Počinjem sa pričom.
Likovi:Ermin Bičakčić
Lamija(djevojka koja voli Ermina)
Emela(starija Erminova sestra)
Salko i Jasmina(roditelji od Ermina i Emele)
Adisa(zaljubljena u Ermina,i želi ga rastaviti od Lamije)
Nejra(najbolja prijateljica od Lamije)
Adnan(Lamijin stari brat)
Lamijini roditelji

---

Šetala sam sa prijateljicom po Mostaru i obilazila prodavnice sa odjećom.
Željela sam kupiti nešto novo,jer sutra je moj rođendan.
Sa mnom je bila i moja prijateljica Nejra.
Nakon dugog hodanja pronašla sam lijepu haljinu i kupila je.
Lamija:Šta kažeš da odemo na sladoled?
Nejra:Može,sutra ujutro trebamo otići po tortu i to je to.
Sjele smo u jednu slastičarnu.
Konobar:Izvolite?
Nejra:Ja ću sladoled od jagode i vodu.
Lamija:Ja ću od čokolade i ledeni čaj.
Nakon nekoliko minuta konobar je donio našu narudžbu.
Nejra:Sutra imamo najbolju zabavu na svijetu.
Lamija:Haha,nadam se da će sve dobro proći,još kada bi mi se ispunila najveća želja.
Nejra:Ma upoznat ćeš bona nekada i Biču.
Lamija:To mogu samo sanjati.
Još malo smo razgovarale o zabavi,a zatim je svaka otišla svojoj kući.
Jutro,budi me lijepi miris iz kuhinje.
Još malo sam ležala u krevetu,dok sam se nakanila ustati.
Pogledala sam sliku Bičakčića na mobitelu i slatko se nasmijala.
Ustala sam i spremila se.
Sišla sam u kuhinju,tu su već svi bili.
Čim sam ušla svi su mi čestitali rođendan.
Mama je za doručak napravila palačinke.
Jeli smo i šalili se.
Nakon doručka dali su mi poklone.
Roditelji su mi kupili dvije karte za Njemačku.
Tamo imamo svoju kuću,a i moja tetka tamo živi.
Lamija:Mama i babo,hvala vam puno.
Zagrlila sam ih i poljubila.
Adnan:E sestrice!Ovo ti je od mene.
Otvorila sam poklon.
Unutra je bio Bičin dres i velika čokolada.
Lamija:Hvala brate.
Adnan:Barem to nije bilo teško izabrati,čitava soba ti je od njegovih postera i slika.
Lamija:Šta ću kada je najljepši!?
Otišla sam u sobu i zovnula Nejru.
Pomogla mi je da se spremim za zabavu.
Nejra:Jutros sam išla po tortu.
Lamija:Taman sam htjela to da te pitam.
Nejra:Eto ga,spremne smo.
Kada smo stigle u restoran gdje sam trebala slaviti rođendan,tamo su već bili moji prijatelji.
Čestitali su mi rođendan.
Nejra:Poklone ćeš dobiti nakon torte.
Lamija:Razumijem šefice.
Svi su se počeli smijati.
Prvo smo pojeli picu,a zatim je na red došla i torta.
Otvorila sam poklone i zahvalila se svima.
Od Nejre sam dobila preljepi sat.
Oni su ostali plesati i zabavljati se,a ja sam otišla prošetati do Starog mosta.
Spustila sam se do vode.
Vidjela sam da neko sjedi uz sami rub,djelovao mi je poznato.
Okrenuo se,nisam mogla vjerovati kada sam ga vidjela.
Noge su mi počele klecati i obuzela me neka slatka jeza.
Bio je to...

View more