⚜️ Sportisti BiH ⚜️

OD MALENA ZA SVA VREMENA

---

DESETI DIO
Uspio sam pobjeći prije nego što je došla do mene.
Samo me ljuto pogledala zaputivši se u kuću.
-Zar ćeš me ostaviti ovako?Derao sam se za njom,ali nije obraćala pažnju.
Sjeo sam u auto i krenuo kući.
Istuširao sam se uzeo par stvari i krenuo na najljepše mjesto na svijetu.
Došao sam na aerodrom.
Idem za BiH na par dana.
Put je prošao super,ali još nisam došao na željeno mjesto.
Nakon par sati vožnje stigao sam u našu zemlju snova.
Tamo gdje je sve počelo.
Stigao sam u naselje gdje smo živjeli kao djeca,a sada tu žive neki drugi ljudi i igraju se neka druga djeca.
Šetao sam najljepšim ulicama na svijetu.
One Engleske im nisu ravne.
Stigao sam do avlije našeg dede Alije.
Sjedio je za stolom ispod velike lipe.
Prišao sam mu i upitao se.
Prestavio sam se,jer je prošlo puno vremena.
Ispričao sam mu sve o Anidi,a on meni kako nije bila ista od onoga dana kada sam otišao.
-Vi ste zaljubljeni.A to je preljepo.Ispričat ću ti jednu priču sine.
Zastao je dedo Alija,a zatim je nastavio.
-S jedne strane sultanija-Mihrimah,s druge glavni osmanski arhitekta,Mimar Sinan.Ono što ih spaja u jednoj rečenici jeste ljubav,baš kao tebe i Anidu.Priča je ovo stara pet vijekova.Mimar Sinan je bio zaljubljen u mnogo mlađu sul.Mihrimah.Mnoge građevine su sagrađene od veličine te ljubavi.Mihrimah sul.je od Mimara Sinana zatražila uslugu.Željela je da Mimar Sinan sagradi džamiju.Odabrao je mjesto na poluostrvu starog dijela Istanbula,odmah pored zidina kapije Edirne.Na tom mjestu sagrađena je džamija sa samo jednom munarom koja je predstavljala Sinanovu samoću u ljubavi koju je osjećao prema sul.Mihrimah.Ime sul.Mihrimah nastalo je spajanjem riječi Mihr i Mah što na perzijskom znači Sunce i Mjesec.Jednu džamiju je napravio na azijskoj,a drugu na evropskoj strani grada.Kada posmatraš obje džamije sa iste tačke,vidi se kako se dok Sunce izlazi iza munare na kapiji Edirne,u isto vrijeme Mjesec rađa između munara džamije na Uskudaru.Smatra se da je ovakav proračun Sinan napravio specijalno za Mihrimah sul.
Slušao sam svaku njegovu riječ.
Upijao sam je.
Želio sam da smo u tom trenutku nas dvoje poput Sinana i Mihrimah.
Pozdravio sam se sa dedom Alijom.
Na izlasku iz njegove avlije dobacio mi je 'navrati češće'.
Samo sam potvrdno klimnuo glavom.
Sada sam se zaputio prema našim kućama.
Bile su jedna pored druge,a djelila ih je samo mala ograda.
Sjeo sam pred njenu kuću.
Prvo sam provjerio ima li ikoga.
Noć je odavno bila prisutna.
Noćas se slike mladosti ko puste godine redaju.
Oči od svijeta umorne u prozore tvoje gledaju.
Potjeram sjećanje nemiran ko mjesec žut,pokraj tvoje avlije navede me ovaj put.
Potjeram sjećanje nemiran od nemira,merak mi osvanuti ispod tvojih demira.
Sa prvom rosom nečujnom,jedan ću osmijeh pitati,zumbuli moje ljubavi za tvoj će pogled cvjetati.
Tako razmišljajući zaspao sam na travi sa torbom ispod glave.
Možda nije bilo najudobnije,ali jeste najslađe mjesto za spavnja...

View more

OD MALENA ZA SVA VREMENA

---

DEVETI DIO
-Brate,pa nisi se pohvalio.
Pokazao je novine,a na početnoj strani Anida i ja.
-Duga je to priča Faruk.Mi zapravo i nismo u vezi.
U neku ruku mi je i drago što je ovako ispalo.
Samo volio bih da smo stvarno zajedno,a ne ovako.
Kada zaronim u njene plave oči izgubim se.
Još od onoga dana kada sam je vidio na velikom odmoru.
Ona i još par cura su nas gledale dok smo igrale fudbal.
Htio sam postići go samo zato što je ona bila tu.
Čak sam par puta namjerno nabio loptu do njih kako bi im mogao prići.
Ona bi uzela loptu,dobacila bi mi je i uz blagi osmijeh kratko rekla 'smotan si'.

---

-Danas dolazi moja tetka sa porodicom.Bit' će tu do svadbe.Obratila mi se Aida,nakon dužeg buljenja u mobitel.
-Živjet će sa nama?
-Ne!Danas će nas samo posjetiti i idu oni u svoj stan.
-Idem onda javiti da im spreme gostinjsku sobu.
Javila sam da se gostinjska soba spremi, zatim sam se uputila u park.
Muhamed mi je poslao poruku da dođem tamo.
-Ejj!Rekao je kroz smiješak.
-Ejj!
-Vidim da se ipak ljutiš zbog toga što moramo glumiti da smo zajedno.
-Ne ljutim se.Samo,reći ćemo da sam ja ostavila tebe.
-Nema šanse.Ja sam prekinuo sa tobom.Bešića niko ne ostavlja.
-Za sve postoji prvi put.
Ustala sam i krenula kući,a on je priskakivao za mnom.
-Ne,ne i ne.Ne možeš ti raskinuti sa mnom.
-Mogu!Volim kada se prepiremo.Ni jedno ni drugo ne popušta.Svak goni svoj inat.
Došli smo do moje kuće idalje govoreći iste riječi.
-Mogu!
-Ne možeš!
-Mama,eno Bešića.
Do nas je dotrčao dječak.
Za njim je došla starija žena i Aida.
-Ovo je moja tetka,a ovo je njen sin Kenan.
-Drago mi je gospođo.Ja sam Anida.
-I meni je drago.Rekla je ljubazno se osmijehnuvši.
-Idem tetki pokazati dvorište.Vidimo se.
Nakon što su one otišle,morala sam slikati Kenana i Muhameda.
-Evo maleni.Ti si super ispao,ali Muhamed ti kvari sliku.
-Ja mislim da je sve do fotografa.Bunio se.
-Moram vas nešto pitati?Oboje smo pogledali u Kenana.
-Pitaj!
Ja sam samo preokrenula očima,jer je ovo 'pitaj' izgovorio kao da je popio svu pamet svijeta.
-Šta je prvo nastalo krava ili tele?Oboje smo se pogledali.
Jedva sam izdržala da se ne nasmijem na Muhamedov izraz lica.
-Bili smo na jednoj farmi i vidjeli smo kravu i tele.Pa me to zanima.Pojašnjavo nam je od kuda mu ovo "filozofsko pitanje".
-Krava!Rekao je Muhamed.
-Tele!Usprotivila sam se.
-Ma nemaš ti pojma.
-Eto neka ti imaš.Prošla sam pored njega.
Mališa je oskakutao za loptom,a mi smo opet nastavili raspravu.
-Krava je morala prvo biti tele.Branila sam svoje mišljenje.
-A tele ne može bez krave.I on se branio.
-Tele i neprovociraj me više.Gurnula sam ga,ali lagano.I to je bilo dovoljno da se on zaljulja i upadne u bazen.
-Znači tako ćemo.Upitao je ljuto.
-Slučajno.Zapravo,ti si sam upao.Nisam te ni dodirnula.
-Dobro.Dodaj mi onda ruku da izađem.
Pružila sam mu ruku,a on me povukao i oboje smo bili u bazenu.
-Ubit ću te!Vrisnula sam plivajući prema njemu.
PRIPOVJEDAČ
Mislim da ovdje nije upitanju gluma,ali ostaje nam da vidimo...

View more