⚜️ Sportisti BiH ⚜️

PRVA LJUBAV ZABORAVA NEMA
DRUGI DIO
" Šta kažeš da idemo u grad? " Pogledala je u mene, pa opet nastavila tražiti nešto u ormaru. " Meni se ne ide. " Ustala sam i zatvorila knjigu koju sam čitala. " Hajde! Nismo odavno izašle. " Pogledala sam je, a to je značilo da pristajem. Ona se prije spremila, pa me čekala. " Ako ti se ne ide, zašto se toliko spremaš? " Nisam joj odgovarala, nego sam izašla iz sobe. " Manekenko moja! Opet želiš svima da pomutiš razum. " Zagledala je moju odjeću. " Ne! Ja volim samo jednog. " Namignula sam joj. Zatim sam uzela ključeve i izašla. " Šta sada čekamo? " Dobacila sam, jer nije izlazila. Vozale smo se okolo. Predložila je da idemo na skijanje. Pa smo se tamo i zaputile. Došle smo na planinu koja je poznata kao najbolje okupljanje mladih u ovim zimskim danima. Unajmile smo opremu i skijanje je moglo početi. Ustvari, pokušaji skijanja. " Idem ja prva. " Namjestila je naočale. " Slobodno " Pokazala sam rukom niz liticu. Krenula je dobro, ali se zabila u prvo drvo na koje je naletila. " Daj mi ruku. " Jedva sam uspijela izreći kroz smijeh. " Samo se ti smiji. " Uhvatila je moju ruku, ali je prije ustajanja udarila jače u drvo, pa joj je snjeg pao na glavu. Sada sam već bila na podu od smijeha. " Emina skijaš ko grom. Svaki put u drugo drvo. " Počela me zatrpavati snjegom, a onda mi se pridružila. Ležale smo na snjegu. Ja sam pokušavala doći sebi, a ona je kolutala očima podižući glavu da vidi je li još ko vidio ovo slavno skijanje. " Sada je na tebe red. " Znala sam da ću i ja proći kao ona ili čak i gore. Krenula sam, a ispred mene je bio neki momak. Izgledao mi je poznato. U ovoj skijaškoj opremi je teško prepoznati bilo koga. Udarila sam u njega, pa je i on počeo da krivuda. Pala sam, pa smo oboje počeli da se kotrljamo. " Izvinite, inače nisam smotana. " Ustala sam tresući snjeg sa sebe. " Nema veze, ali je li ti nadimak smotana ili...? Pogodila sam ga grudvom u glavu. Nasmijao se. Tek sada mi je izgledao jako poznato. Ovaj osmijeh sam negdje vidjela. Iz razmišljanja me trgnuo udarac u leđa. Okrenula sam se, a on se opet smijao. Počeli smo gađati jedno drugo. Nijedno nije želilo da prestane. Oboje smo željeli izvući pobjedu iz ovoga dvoboja. Potrčala sam da se sakrijem iza drveta. Poćurila sam, ali ga nisam vidila. Osjetila sam da mi je jako hladno po vratu. To je bio i odgovor na moje pitanje. Naravno, stajao je iza mene. Zaletila sam se i skočila na njega. Mirna sam i ne bih stranca ovako napala, ali me ovaj momak tako iznervirao. " Predajem se! " Opet se počeo smijati. Ustao je, pa je pružio svoju ruku meni. Samo sam ga pogledala, pa sama ustala. " Dobro, može i tako. " Sklonio je svoju ruku. Što je meni izmamilo osmijeh na lice. " Priznaj da ti je bilo zabavno? " " Ti si lud! " " Ti smotana! " Skinuo je naočale da se očisti od snjega. Okrenu se prema meni. Šokirala sam se. Ma i to je blaga riječ. "

View more

PRVA LJUBAV ZABORAVA NEMA
PRVI DIO

---

Jedan osmijeh, začarao me. Taman kada sam ga zavoljela, izgubih ga. Tako i ova moja divna ruža. Crvena je kao krv. Posebnu ljepotu joj daju bijele pahulje koje je prekrivaju. Hoće li tako biti i sa ovom ružom? Hoće li je prekriti snjeg i odnjeti u zaborav? " Opet si odlutala negdje? " Iz mog svijeta mašte u stvarnost su me vratile riječi ovog dosadnog, ali srcu dragog bića. Osobe koja mi je podrška u ovom periodu dok sam odvojena od svojih. Zapravo, uvijek mi je bila podrška, samo je to sada više došlo do izražaja. " Nisam! Nego mi nedostaje ljeto. " Nježno sam sa ruže sklonila snjeg, a zatim je pomirisala. " Da te možda ta ruža nije posjetila na princa? " Podigla je pogled sa telefona i dobro pročitala moj izraz lica, a zatim se ponovo vratila tom virtualnom svijetu. " Nedostaje mi. Voljela bi da ga ponovo sretnem. Želim da znam da li me još voli. " Gledala sam u daljinu. Automobili su pravili buku. Ljudi su žurili svojim kućama u tople prostorije. Meni su na ovome snjegu najbolje društvo bili dobra knjiga, dekica, topla čokolada i maleni prostor pored kamina. " Izvoli! " Emina mi je dodala šolju čaja. Miris šumskog voća također je vraćao moje misli ljetnom periodu. Ušla je unutra, a i ja za njom. Postalo je hladnije. " Zašto ga ne potražiš? " " Koga? " Pravila sam se da ne znam o čemu priča. Dugo se mi poznajemo. Tako da njoj nikada nije bio problem znati moje osjećaje. " Edina! Momka koga si upoznala na fakultetu dok se nisi prebacila ovamo. " " Gdje da ga potražim? Odakle da počnem? Možda se on mene i ne sjeća. " Ovo zadnje je zabolilo jako, jer ja sam se njega sjećala. Stalno mi je pred očima.
⚫FLASHBACK ⚫
" Izvini! " Rekla sam saginjući se po svoje stvari koje su ležale na podu. I on je to učinio. Krenula sam da uzmeme svoj mobitel, ali izglega da je džentlmen pošao to isto. Ruke su nam se dodirnule, a pogledi sreli. Nakon par sekundi izvukla sam svoju ruku. Nasmijali smo se oboje, a ja sam se vjerovatno i zacrvenila. " Ja sam Edin. " Pružio mi je moj mobitel kojeg je ipak on na kraju prvi uzeo. " Amra, drago mi je. " Uzela sam mobitel, ponovo ga pogledavši u oči. Bile su posebne. Opasne vode. Ako pređeš granicu izgubiš se u njima. A ja sam je prešla pri prvom upozorenju. " Čime se baviš osim što se zabijaš u ljude po hodnicima? " Osmijeh mu nije silazio s lica. Baš kao da je znao da kod momaka volim osmijeh i oči. On je imao misteriozne, a ujedno i divne oči. Osmijeh mu je bio zarazan. Povremeno sam skrećala pogled na drugu stranu da ne pomisli da sam luda. " Znala sam da si džentlmen? A sada znam i da si duhovit. " Pogledao je na sat, a zatim se počešao po glavi. " Imam sada predavanje, pa moram ići. Vidimo se kasnije? " " Važi! " Okrenula sam se i ubrzano počela hodati. " Amra! " Pogledala sam ga. Dotrčao je do mene. " Hoćeš mi dati onda svoj broj ili da te opet čekam iza ovoga zida? "
⚫ ENDFLASHBACK ⚫

View more