⚜️ Sportisti BiH ⚜️

PRVA LJUBAV ZABORAVA NEMA
ČETVRTI DIO

---

Nakon par sati bilo je vrijeme za famozni izlazak sa Edinom. Imala sam ogromnu tremu. Šta ako me prepozna? Kakvo će tek onda imati mišljenje o meni. Dok sam parkirala auto, pokušavala sam otjerati od sebe ove ružne misli. " Mislio sam da nećeš doći. " Ustao je, pa izvukao moju stolicu. " Zašto si to mislio? " Rekla sam sjedajući i posmatrajući opet lijepe oči. " Ne znam. Nekako mi se činiš tajanstvenom. " Odgovor mu je bio samo moj osmijeh. Čitavo vrijeme sam ga ispitivala o Amri, odnosno sebi. Nisam postavaljala konkretno neko pitanje, ali sam pokušavala doprijeti do toga dijela. " Je li ti hladno? " Upitao je dok smo šetali po plaži. " Malo! " Skinuo je svoju jaknu, pa njome ogrnuo mene. " Hvala ti! " Njegov parfem se osjetio po čitavoj jakni, pa sam se nasmijala onako luckasto. Brzo se pribravši ne bi li šta primjetio. " Ti meni nisi ništa rekla o sebi. " " Šta te zanima? " Nisam željela pričati o sebi, jer bi onda trebala izmišljati. " Odakle ti ovdje? " Opet je nastavio. " Ma bavim se glumom i manekenka sam. " Gledam ga. Zamislio se na ove moje riječi. Odlutao je negdje u svoj svijet mašte.
FLASHBACK
" Što si ti tako veseo? " Momci su me dočekali s pitanjima čim sam ušao u sobu. " Nisam! " Ali čitali su oni mene kao otvorenu knjigu. Bio sam im poznato gradivo. " Kako joj je ime? " Emir se nije predavao. " Amra! " Dodao sam lijegajući na krevet. Izgovorivši njeno ime osmijeh sam zaigra na mom licu. Iz džepa sam izvadio narukvicu. Njenu! Ispala joj prilikom onog našeg sudara. Narukvica je bila ukrašena ružom, a podloga joj je bila crna.
ENDFLASHBACK
" Jesi dobro? " Zastala sam. " Dobro sam. Mislima sam odlutao negdje. " Ostatak puta niko nije progovarao. Vjerovatno smo se oboje bojali šta bi mogle donjeti nove riječi?! Koja će se sada osjećanja probuditi?! Šutnja je u ovom trenutku bila veliko zlato. Drago mi je bilo što se zamislio na one moje riječi. Možda se sjetio mene. Možda se sjetio Amre.
EDIN P.O.V.
Onako ogrnuta mojom jaknom tiho je koračala pored mene. Vjerovatno sada misli da sam neki čudak. Večer je posebna. Ne znam je li to zbog nje ili zbog zvijedza i punog mjeseca. Mjesec se ogledao u vodi. Dok je vjetar dirao more, ta čista sjenka se pomjerala. Kao da mi je sve to slalo neku poruku. " Morala bi krenuti. " Rekla je predavajući mi moju jaknu. " " Večeras smo oboje šutili. Ne znam zašto nismo otišli biblioteku. " Nasmijala se. " Sigurno su i one romantične. " " Ma napravili bi ih mi romantičnim. Sjednemo pored prozora. Gledamo nebo i šutimo. " Opet se smijala. " Znaš šta je stvarno smiješno? " " Šta? " Sada se on nasmijao. " Ja zapravo nisam tih. Puno pričam, ali ti si učinila da zašutim. " " Koji tačno dio te ušutio. Bit' će korisno znati u budućnosti. " Otključavala sam auto, pa opet stala očekujući odgovor. " Ne znam tačno. " " Izvlačiš se. " Krenula sam sjesti u auto, ali me povukao za ruku. Što je najgore povukao je i pramen perike.

View more