❤❤❤❤❤❤❤👌
➡❤❤❤❤❤
Ask @Zmajeviiiiiiiiiiiiiiiii
Previous
Kad ide u WC??
➡Kada god mora😂
-
Related users
-
-
-
-
-
-
-
Liked by:
Perfección de K and G. ✌️❤
bosniafamily_
MoBešić
-
-
-
-
♥
➡❤
Slika Edina Džeke?
➡Ako želiš još postavi "-" 😃
Hej.Reklamiras li?Potrebno mi je da krenem s radom.💗
➡ @pitanjaa1100 i @Amel_Tuka su dva nova aska. Zapratite ih, lajkajte im prvi odgovor da krenu sa radom i postavite im par pitanja💙💪👌
➡Drago mi je što je napokon neko napravio ask o ponosu BiH,Amelu Tuki👏👌💙💛😍
➡Drago mi je što je napokon neko napravio ask o ponosu BiH,Amelu Tuki👏👌💙💛😍
-
Najbolja bosanskohercegovačka atletičarka, Lucija Kimani,završila je na 116 mjestu.
Trku dugu 42,195 kilometara Kimani je završila za 2:58:22 u konkurenciji od 157 atletičarki iz čak 80 zemalja.
➡Nedugo nakon Olimpijskih igara u Londonu, Kimani je pauzirala zbog trudnoće. Atletici se vratila nakon duge pauze, ali se vrlo brzo povrijedila. Nakon oporavka od drugo povrede istrčala je maraton u Valenciji gdje je ispunila i normu za Olimpijske igre u Riju. U 2016. godini nastupala je na državnim prvenstvima Bosne i Hercegovine.
➡Zatnu medalju osvojila je Kenijka Sumgong, drugoplasirana je bila atletičarka iz Bahreina Kirwa, i na trećoj poziciji je završila Etiopljanka Mare Dibaba.
➡Sve pohvale za završenu utrku👏👌💪
Trku dugu 42,195 kilometara Kimani je završila za 2:58:22 u konkurenciji od 157 atletičarki iz čak 80 zemalja.
➡Nedugo nakon Olimpijskih igara u Londonu, Kimani je pauzirala zbog trudnoće. Atletici se vratila nakon duge pauze, ali se vrlo brzo povrijedila. Nakon oporavka od drugo povrede istrčala je maraton u Valenciji gdje je ispunila i normu za Olimpijske igre u Riju. U 2016. godini nastupala je na državnim prvenstvima Bosne i Hercegovine.
➡Zatnu medalju osvojila je Kenijka Sumgong, drugoplasirana je bila atletičarka iz Bahreina Kirwa, i na trećoj poziciji je završila Etiopljanka Mare Dibaba.
➡Sve pohvale za završenu utrku👏👌💪
Sta je dodao??? Reci miii ☺😍😍 Nasavak 🔝🔝🔝 japp stari dnevnik i stare uspomene😂😂 jesam dubokoumna 😂😂 Pisi daljeee ne drzi me u neizvjesnosti znas da je ne podnosim😂😍❤❤❤💋
➡Hahahaha,možda danas aBd napišem novi nastavak😂😍💙💜💙💪
Da li planiraš napustiti (deaktivirati) ask kada krene škola?
➡Ne!😃
[😍😍😍😍😍]
[😍😍😍😍😍]
Kiss,marry,kill 💋💍🔫 : Rihanna,Taylor Swift,Katy Perry?❤
➡Katy Perry😘
➡Taylor Swift💍
➡Rihanna🔫
[😍💙💛👌💪👏⚽]
➡Taylor Swift💍
➡Rihanna🔫
[😍💙💛👌💪👏⚽]
-
OD MALENA ZA SVA VREMENA
ČETRDESETI DIO
Znaš li sreću kada ti sve zastane u jednom trenutku, samo srce ubrzano lupa? Znaš li sreću kad i ozbiljan moraš od srca da se nasmiješ, jer ne možeš da sakriješ koliko si sretan? Gledam je, evo, kako spava. Otvori oči na trenutke. Znam da me primjetila. Kako da joj objasnim da često ne mogu, od sreće, do sna da dođem? Kako da joj objasnim da volim da je gledam? I kako dokazati toj ženskoj, da sam duže budan, jer želim svaki svoj trenutak da obojim njom, ispunim njenim likom?
-Jesi li se naspavala? Primjetio sam da se postidila.
-Jesam! Ustala je i uzela moju ruku.
-Ne znam da ti objasnim koliko, ne znam baš ni da dokažem onako kako možda trebam, ali volim te. Jednostavno. Prosto. Takva sam- kad volim, onda samo volim. I ništa više. Nije ljubav sok, da mu se dodaje konzervans da bi trajala duže. Niti mi je ljubav za neke umjetne boje, prerađene stvari. To popiti možemo, ali ljubav živimo.
-Volim i ja tebe uspavana ljepotice! Vidimo se na doručku. Spremila sam se i sišla dole. Nakon doručka pomogla sam curama da pospreme sto. Muhamed je sa Farukom i Adom otišao na mjesto gdje će biti obavljena dženaza. Ado i Faruk su stigli jutros. Bilo mi je dosadno u kući,jer nisam nikoga dobro poznavala. Odlučila sam se spustiti do dedine garaže. Tu ima nekih naših starih stvari koje smo mu ostavili kao uspomenu na nas. On ih je prihvatio, ali je rekao da mu ne trebaju neke stvari da bi nas se sjećao. Mi ćemo zauvijek biti urezani u njegovom srcu. Suze su potekle niz lice pri pomisli na ove njegove riječi. Pronašla sam moj stari dnevnik. Prašina je već naveliko prekrila mog starog,crnog prijatelja.Prijatelja koji je znao sve moje tajne, a čuvao ih je vješto. U njemu je velikim dijelom pisano o mojoj prvoj ljubavi, Muhamedu. Ostavila sam ga kod dede, jer je on znao koliko se volimo. Otvorila sam ga negdje na pola. "Šta da ti pričam prijatelju? Papiru moj... Svaka riječ je opet o istom. Opet o njemu. Onom jednom njemu. Vlasniku najljepših očiju. Danas u školi smo tjelesno radili zajedno. Profesor nas je podijelio u dvije ekipe. On je bio u mom timu. Nije što je moj, ali je najbolji. Vodili smo 2:0. Meni je dodao loptu. Postigla sam go i svidjela mi se nagrada. Uputio mi je osmijeh. Čučnula sam da zavežem šnjure na tenama. On mi je pružio mali prst i pomogao mi da ustanem." Od tada je to naš zaštitni znak.
-Anida!
-Dolazim! Sve sam vratila na svoje mjesto. Dnevnik sam odlučila ponjeti sa sobom. Dženaza je počela. Rekla je jedna starija žena brisajući suze. Nakon dženaze svi su došli ovamo. Ručali smo, a potom krenuli sa pakiranjem. Danas se vraćamo u Englesku. Put sam po navici prespavala. Probudila sam se kada smo stigli pred kuću. Muhamed mi je pomogao sa stvarima.
-Vidimo se! Svirnuo je, a vidila sam Faruka kako nam maše.
-Čovjek se poželi svega. Svaki kamen je pričao svoju priču.
-Znam kako ti je. Zagrlila sam ga.
-Drago mi je što smo nas četvero ostali zajedno. Dodao je...
ČETRDESETI DIO
Znaš li sreću kada ti sve zastane u jednom trenutku, samo srce ubrzano lupa? Znaš li sreću kad i ozbiljan moraš od srca da se nasmiješ, jer ne možeš da sakriješ koliko si sretan? Gledam je, evo, kako spava. Otvori oči na trenutke. Znam da me primjetila. Kako da joj objasnim da često ne mogu, od sreće, do sna da dođem? Kako da joj objasnim da volim da je gledam? I kako dokazati toj ženskoj, da sam duže budan, jer želim svaki svoj trenutak da obojim njom, ispunim njenim likom?
-Jesi li se naspavala? Primjetio sam da se postidila.
-Jesam! Ustala je i uzela moju ruku.
-Ne znam da ti objasnim koliko, ne znam baš ni da dokažem onako kako možda trebam, ali volim te. Jednostavno. Prosto. Takva sam- kad volim, onda samo volim. I ništa više. Nije ljubav sok, da mu se dodaje konzervans da bi trajala duže. Niti mi je ljubav za neke umjetne boje, prerađene stvari. To popiti možemo, ali ljubav živimo.
-Volim i ja tebe uspavana ljepotice! Vidimo se na doručku. Spremila sam se i sišla dole. Nakon doručka pomogla sam curama da pospreme sto. Muhamed je sa Farukom i Adom otišao na mjesto gdje će biti obavljena dženaza. Ado i Faruk su stigli jutros. Bilo mi je dosadno u kući,jer nisam nikoga dobro poznavala. Odlučila sam se spustiti do dedine garaže. Tu ima nekih naših starih stvari koje smo mu ostavili kao uspomenu na nas. On ih je prihvatio, ali je rekao da mu ne trebaju neke stvari da bi nas se sjećao. Mi ćemo zauvijek biti urezani u njegovom srcu. Suze su potekle niz lice pri pomisli na ove njegove riječi. Pronašla sam moj stari dnevnik. Prašina je već naveliko prekrila mog starog,crnog prijatelja.Prijatelja koji je znao sve moje tajne, a čuvao ih je vješto. U njemu je velikim dijelom pisano o mojoj prvoj ljubavi, Muhamedu. Ostavila sam ga kod dede, jer je on znao koliko se volimo. Otvorila sam ga negdje na pola. "Šta da ti pričam prijatelju? Papiru moj... Svaka riječ je opet o istom. Opet o njemu. Onom jednom njemu. Vlasniku najljepših očiju. Danas u školi smo tjelesno radili zajedno. Profesor nas je podijelio u dvije ekipe. On je bio u mom timu. Nije što je moj, ali je najbolji. Vodili smo 2:0. Meni je dodao loptu. Postigla sam go i svidjela mi se nagrada. Uputio mi je osmijeh. Čučnula sam da zavežem šnjure na tenama. On mi je pružio mali prst i pomogao mi da ustanem." Od tada je to naš zaštitni znak.
-Anida!
-Dolazim! Sve sam vratila na svoje mjesto. Dnevnik sam odlučila ponjeti sa sobom. Dženaza je počela. Rekla je jedna starija žena brisajući suze. Nakon dženaze svi su došli ovamo. Ručali smo, a potom krenuli sa pakiranjem. Danas se vraćamo u Englesku. Put sam po navici prespavala. Probudila sam se kada smo stigli pred kuću. Muhamed mi je pomogao sa stvarima.
-Vidimo se! Svirnuo je, a vidila sam Faruka kako nam maše.
-Čovjek se poželi svega. Svaki kamen je pričao svoju priču.
-Znam kako ti je. Zagrlila sam ga.
-Drago mi je što smo nas četvero ostali zajedno. Dodao je...
Ima li neka novost?
➡Imaš ispod👇😃
-
➡ Najbolji bh. atletičar Amel Tuka nastupio je rano jutros u polufinalnoj utrci na 800 metara u Rio de Janeiru.
Amel Tuka je polufinalnu utrku na 800 metara završio na četvrtom mjestu sa ostvarenim vremenom od 1:45:24 te se nije plasirao u finale utrke na 800 metara Olimpijskih igara u Rio de Janeiru.
Protivnici našem Amelu u polufinalnoj utrci (grupa 2) bili su Andreas Bube (Danska), Rynardt Van Rensburg (Južna Afrika), Alfred Kipketer (Kenija), Boris Berian (USA), Brandon McBride (Kanada), Mohammed Aman (Etiopija) i Yassine Hethat (Alžir).
➡Amele ti si naš ponos bio i ostao,kao i ostali naši učesnici.
Hvala vam i sretno preostaloj trojici naših takmičara💙👏💪👌💛
Amel Tuka je polufinalnu utrku na 800 metara završio na četvrtom mjestu sa ostvarenim vremenom od 1:45:24 te se nije plasirao u finale utrke na 800 metara Olimpijskih igara u Rio de Janeiru.
Protivnici našem Amelu u polufinalnoj utrci (grupa 2) bili su Andreas Bube (Danska), Rynardt Van Rensburg (Južna Afrika), Alfred Kipketer (Kenija), Boris Berian (USA), Brandon McBride (Kanada), Mohammed Aman (Etiopija) i Yassine Hethat (Alžir).
➡Amele ti si naš ponos bio i ostao,kao i ostali naši učesnici.
Hvala vam i sretno preostaloj trojici naših takmičara💙👏💪👌💛
-
OD MALENA ZA SVA VREMENA
TRIDESET I DEVETI DIO
-Je li bio bolestan?
-Nije!
-Kada je dženaza ?
-Sutra.
-Doći ćemo aBd Anida i ja.Nakon što sam završio razgovor pustio sam suze da skvase lice.Sada moram reći Anidi,a to je najteži dio.Osmijeh danas igra na njenom licu,ali će za par minuta glavnu ulogu preuzeti suze,Nisam želio da joj ja saopštim tužne vijesti,ali morao sam.Ušao sam u njenu kancelariju.Još su gledali slike.Čim me primjetila,uozbiljila se.
-Muhamede šta se dogodilo? Prišla mi je i nježno obrisala moje lice.
-Ostaviti ću vas nasamo.Oglasio se urednik.
-Anida moram ti nešto reći.
-Slušam te!
-Dedo Alija...
-Ne drži me u neizvjesnosti.
-Umro je sinoć.Gledao sam kako se lomi preda mnom,a ja ništa nisam mogao napraviti.Zagrlio sam je,a ona je pokrila svoje lice rukama i zaplakala.
-Sutra aBd je dženaza.Idemo danas u BiH.Potvrdno je klimnula glavom brišući lice.
-Natalia odgodi mi sve sastanke u naredna tri dana.
-Dobro! Brzo smo "sletili" niz stepenice.Ispred su nas dočekali novinari.Na njih smo bili zaboravili.Anida danas počinje sa poslom pa su svi došli po nove vijesti.Zagrlio sam je.Nije htjela da je vide uplakanu.Uveo sam je u auto,a onda su mene spopali pitanjima.
-Da li ste u vezi? Koliko ste zajedno? Pomjerao sam ih ispred sebe dok nisam ušao u auto.Brzo smo došli pred njenu kuću.Spakovala je samo osnovne stvari,a onda smo se zaputili prema mom boravištu.Nismo puno pričali.
-Moramo javiti Faruku i Adi.
-Ja sam im javio dok sam te čekao.Napokon smo sve spremili i stigli na aerodrom.Faruk nam je sredio karte.
-Oprostite mogu li se slikati sa vama? Muhameda je upitao mali dječak.Pogledao je u mene,jer nije želio da se zadržavamo.Dala sam mu znak da je u redu.Uslikala ih je dječakova mama.Primjetila sam da Muhamed ima divan odnos sa djecom.Drago mi je što pristane na sliku sa svakim.Po tome smo slični.Krenuli smo kući.BiH je uvijek bila i ostati će naš jedini dom.Put sam prespavala.Ne sjećam se puno ni onoga puta u autu.
-Stigli smo! Čula sam Muhamedov glas.Polako sam izašla iz auta nošena emocijama i sjećanjima.Pred dedinom kućom je bilo puno auta.Ušli smo unutra.Dedo nije imao djece,zbog toga je nas toliko i volio.Imao je brata i sestru.Oni su bili tu i njihova djeca,unučad.Nakon što smo se pozdravili,ja sam otišla u kuhinju da pomognem.Nosili smo kafu ljudima koji su bili tu.Pružila sam tacnu sa kafom Muhamedu.Ovo mi je u glavu "ubacilo" sliku sa zaruka iz turskih serija.Kod njih je običaj da mladoženja dođe sa roditeljima kod mlade.Oni sjede i razgovaraju,a mlada poslužuje kafu.Pogledala sam ga u oči,a on se nasmiješio što je zapravo značilo 'hvala'.Primjetila sam da je i on zamišljen.Ponudili su nam da prespavamo ovdje do sutra.Pristali smo.Muhamed je spavao na kauču,a ja ću dijeliti sobu sa jednom djevojkom.Nisam mogla zaspati.Slike djetinstva su mi bile pred očima.San mi je došao taman pred zoru.Probudio sam se rano.Svi su ustali,ali nje nema.Krenuo sam po nju.Polako sam ušao u sobu.Sjeo sam na krevet nasuprot nje...
TRIDESET I DEVETI DIO
-Je li bio bolestan?
-Nije!
-Kada je dženaza ?
-Sutra.
-Doći ćemo aBd Anida i ja.Nakon što sam završio razgovor pustio sam suze da skvase lice.Sada moram reći Anidi,a to je najteži dio.Osmijeh danas igra na njenom licu,ali će za par minuta glavnu ulogu preuzeti suze,Nisam želio da joj ja saopštim tužne vijesti,ali morao sam.Ušao sam u njenu kancelariju.Još su gledali slike.Čim me primjetila,uozbiljila se.
-Muhamede šta se dogodilo? Prišla mi je i nježno obrisala moje lice.
-Ostaviti ću vas nasamo.Oglasio se urednik.
-Anida moram ti nešto reći.
-Slušam te!
-Dedo Alija...
-Ne drži me u neizvjesnosti.
-Umro je sinoć.Gledao sam kako se lomi preda mnom,a ja ništa nisam mogao napraviti.Zagrlio sam je,a ona je pokrila svoje lice rukama i zaplakala.
-Sutra aBd je dženaza.Idemo danas u BiH.Potvrdno je klimnula glavom brišući lice.
-Natalia odgodi mi sve sastanke u naredna tri dana.
-Dobro! Brzo smo "sletili" niz stepenice.Ispred su nas dočekali novinari.Na njih smo bili zaboravili.Anida danas počinje sa poslom pa su svi došli po nove vijesti.Zagrlio sam je.Nije htjela da je vide uplakanu.Uveo sam je u auto,a onda su mene spopali pitanjima.
-Da li ste u vezi? Koliko ste zajedno? Pomjerao sam ih ispred sebe dok nisam ušao u auto.Brzo smo došli pred njenu kuću.Spakovala je samo osnovne stvari,a onda smo se zaputili prema mom boravištu.Nismo puno pričali.
-Moramo javiti Faruku i Adi.
-Ja sam im javio dok sam te čekao.Napokon smo sve spremili i stigli na aerodrom.Faruk nam je sredio karte.
-Oprostite mogu li se slikati sa vama? Muhameda je upitao mali dječak.Pogledao je u mene,jer nije želio da se zadržavamo.Dala sam mu znak da je u redu.Uslikala ih je dječakova mama.Primjetila sam da Muhamed ima divan odnos sa djecom.Drago mi je što pristane na sliku sa svakim.Po tome smo slični.Krenuli smo kući.BiH je uvijek bila i ostati će naš jedini dom.Put sam prespavala.Ne sjećam se puno ni onoga puta u autu.
-Stigli smo! Čula sam Muhamedov glas.Polako sam izašla iz auta nošena emocijama i sjećanjima.Pred dedinom kućom je bilo puno auta.Ušli smo unutra.Dedo nije imao djece,zbog toga je nas toliko i volio.Imao je brata i sestru.Oni su bili tu i njihova djeca,unučad.Nakon što smo se pozdravili,ja sam otišla u kuhinju da pomognem.Nosili smo kafu ljudima koji su bili tu.Pružila sam tacnu sa kafom Muhamedu.Ovo mi je u glavu "ubacilo" sliku sa zaruka iz turskih serija.Kod njih je običaj da mladoženja dođe sa roditeljima kod mlade.Oni sjede i razgovaraju,a mlada poslužuje kafu.Pogledala sam ga u oči,a on se nasmiješio što je zapravo značilo 'hvala'.Primjetila sam da je i on zamišljen.Ponudili su nam da prespavamo ovdje do sutra.Pristali smo.Muhamed je spavao na kauču,a ja ću dijeliti sobu sa jednom djevojkom.Nisam mogla zaspati.Slike djetinstva su mi bile pred očima.San mi je došao taman pred zoru.Probudio sam se rano.Svi su ustali,ali nje nema.Krenuo sam po nju.Polako sam ušao u sobu.Sjeo sam na krevet nasuprot nje...
Next