⚜️ Sportisti BiH ⚜️

🌹 R U Ž A 🌹
⚫ DRUGI DIO ⚫

---

Probudio me alarm. Danas rano imam trening, a utakmicu poslije podne. Bilo mi je mrsko ustati. Sanjao sam je opet. Moju ružu. Njene nebesko plave oči. Oči u kojima sam se toliko puta ogledao. Kada sam susreo njen pogled, zastao sam, a on me uvukao u duboko plavetnilo, gdje sam se igubio i zaljubio i shvatio da iz jednog pogleda se rodilo sve, sva ova ljubav koja traje i dalje. Rekli su mi da ima ledeno plave oči, ali prije ijedne njene riječi znao sam da se u njihovoj dubini krije djevojka koja zna voljeti i biti voljena, samo joj treba ruka koja perfektno se prepliće sa njenom, oči u kojima njene oči izgledaju kao najljepša morska obala.

---

"Sve je spremno. Gdje je Emina?" Pitala sam Kenana užurbano noseći posljednju kutiju. "Otišla je da se spremi. Sestrica mora danas da zablista." Namignuo sam joj, jer je znala koliko i ja da Emina ne voli kamere i sav taj publicitet. Ona je kćerka poznatog bizmismena, tako da je novinari ne mogu zaobići. "Evo mene!" Podigao sam pogled sa stola na ulazna vrata. Ljetna haljinica nježno zelene boje krasila je njenu već divnu figuru. "Danas nas pokušavaš sve zasjeniti, ali pored mene te niko neće ni pogledati. Podigao sam glavu i popravio leptir mašnu. Nasmiješila se na moje riječi. "Hvala braco! I kada se tako šepuriš izgledaš kao paun." Sada je ona mene uspjela nasmijati. Pružio sam joj ruku džentlmenski pomogavši da se spusti niz stepenice. Gosti su se polagano skupljali. Novinari su pratili svaki moj korak. Nije bilo mjesta za grešku.

---

"Odlična igra momci. Čestitke! Odmorite se danas, pa se vidimo na sutrašnjem treningu." Trener je bio zadovoljan. I mi smo bili. Danas smo odigrali odličnu partiju. "Seo idemo proslaviti pobjedu." Predložili su momci. "Idem kući da se odmorim. Vi idite." Nisu se obazirali na moje riječi. Povukli su me za ruke i uputili se u meni nepoznatom pravcu. "Danas se ovdje otvara slastičarna." Pokazao je rukom prema slastičarni koja je bila krcata ljudima. "Danas je gužva. Idemo!" Pokušao sam ih odgovoriti, ali bezuspješno. "Slastičarna se zove 'Ruža'?" Promrmljao sam onako za sebe. Kako je život pun iznenađenja.

---

Gužva me je smarala. Znala sam da će sada tako biti stalno, ali ovi novinari su previše. Selmi sam dala znak glavom, pa neopaženo napustila bučnu prostoriju.

---

Nakon što smo pola sata proveli prepričavajući današnje doživljaje sa utakmice napokon su odlučili da idemo. "Šta se stalno okrećeš?" "Izgleda da sam zaboravio duksericu. Idite vi stići ću vas ja." Stigao sam do našeg stola, pa kolutno očima. Zbog nje se moram vraćati. Pogledao sam prema vratima i zamalo doživio srčani udar. Imao sam osjećaj da će mi srce eksplodirati. Par puta sam trepnuo očima da se uvjerim da nije san. Nije bio. Stvarno sam ugledao moju ružu. Moja Emina stajala je naslonjena na zid. Posmatrao sam je. Lijepša nego ikada. Iz ove zemlje snova trznuo me dječiji glas. Glas malog dječaka koji joj je trčao u zagrljaj. Sve je bilo isto. Sve. Samo više nije imala epitet 'moja'.

View more